Sindrom jake žene – Ona sve želi i može, ali u svemu tome izgubi sebe !!

Pojam “jaka žena” uključuje osobine poput snažna, hrabra,uporna, žena koja se bori poput lavice, teži perfekcionizmu, predano radi te je u jednakoj mjeri posvećena svojoj obitelji.

No s druge strane, ta ista žena iza svoje jačine čuva dubinu svojih osjećaja kao i brigu za samu sebe. Uglavnom su joj svi drugi na listi prioriteta prije nje same. Ona sve može, njoj ništa nije problem ili teško, uvijek će pomoći drugima, želi da su svi uvijek sretni, pokreće sama razne projekte, brine o djeci, trči na razna događanja, ali pritom u tolikoj žurbi zaboravi na sebe.

I nakon cijelog tog uvoda, ova žena dolazi do pitanja ljubavi i muškarca. To je područje na kojem nikako da joj stvari krenu. Zanimljivi paradoks je da jake, uspješne žene puno puta znaju odabrati slabe muškarce. Ovdje se ne misli na podjelu tko je fizički i/ili financijski slabiji ili jači, već se misli na karakternu osobinu. Odaberu muškarce koji su jednim dijelom “vječiti dječaci” te joj ne mogu pružiti ono što ona želi.

“Uspješna sam u svemu što radim, na poslu ljudi me cijene, vole  i onda dođem kući gdje me dočeka osoba kraj koje se osjećam totalno drugačije. Uopće ne znam zašto još ostajem kraj njega te mu stalno iznova dajem novu priliku.” (klijentica)

Jake žene su sklone perfekcionizmu te neodustajanju. Sve što započnu, moraju završiti. Sjećam se riječi jedne žene: “Iako mi se taj tečaj uopće ne sviđa, sada kada sam ga upisala, ja ga moram završiti. Ne smijem odustati, to bi bio moj poraz.”

Zanimljivo je ovdje uočiti da unatoč vidljivoj nelagodi pri odlasku na tečaj, ova žena ne želi odustati. Jednostavno započeto se mora završiti iako sve u njoj govori da joj to ne odgovara.

Jake žene zaborave svoje potrebe i duboke želje, one sve mogu, što god se pred njih stavi one će to stoički podnijeti, makar im se to i ne sviđa. Ista stvar se događa kada uđu u vezu u kojoj zaključe da će one svojoj upornošću, ljubavlju, nježnošću, strpljenjem promijeniti muškarca te spasiti tu vezu/brak.

Žena koju sam prethodno navela davala je nove prilike ne bi li ipak morala odustati od toga i otići svojim putem.

“Ja moram spasiti taj brak, ne smijem odustati.”

“Ne mogu sada otići nakon toliko godina.”

“Kako ću to djeci napraviti?”

I onda dođe dan kada se ta ista žena probudi ili ju “nešto” probudi. To nešto bude bolest, prevara sa druge strane, otkaz ili nešto deseto. Što god da se dogodi, poljulja joj temelje koji su se do tada činili stabilnima. Ništa ne probudi tako jako kao vlastita bolest.

Mnoge jake žene s kojima sam se susretala razbolijevale su se od raznih oblika tumora, poremećaja rada štitnjače, napadaja panike, neizdrživih migrena, problema sa reproduktivnim organima i sl.

Gutanjem emocija, tuđih problema i zatomljavanjem svojih potreba dolazi do pojave bolesti. Bolest je znak da je potrebno neke stvari promijeniti te nešto naučiti iz svega. U tom razdoblju žena se mora zaustaviti, odnosno bolest ju fizički zaustavi te ne može dalje na isti način kao do tada.

Jake žene kroz taj proces shvate da ipak nisu toliko jake te polako ulaze u kontakt sa svojim osjećajima, dopuštajući si i tu drugu stranu. Buđenjem osjećaja bude se razna područja u ženi i njezinom tijelu.  Pa tako i pitanje:

“Što želim od svog života?”

“Tko sam JA?”

“Odgovara li mi zaista ovaj brak/veza?”

“Želim li da se tako postupa sa mnom?”

To su početni koraci povratka sebi. Za odgovor na ova pitanja potrebno je okrenuti se sebi, dati si vremena, prostora te u samoći osjetiti što se u vama zbiva.

U radu sam vidjela mnoge jake žene koje pričaju o bolnim stvarima koje su im dogodile u životu, te pritom ne mogu pustiti ni kap suze, terapiju na neki način “odrađuju” poput još jednog projekta, one to mogu…sve sa racionalne strane.

No onda bi te iste žene došle jedan dan i same počele plakati, bez ijedne riječi, dovoljan je bio samo pogled. Znam da tada u njima započinje iscjeljenje, ono što će im pomoći da upoznaju svaki kutak svog bića te vrate svoj život. Znam jer sam i sama jednom bila dijelom tog procesa. Polako se približavaju svojoj ženstvenoj strani, onom ranjivom dijelu koji su tako vješto skrivale.

Puštaju sve bolne događaje koje si nikada nisu dopustile isplakati te ni pred kime pokazati da ne mogu sve sama. I ne moraju.

Puštanjem suza počinje se rušiti onaj čvrsti zid koji vas štiti od realnosti života. Nakon toga  žena osjeti da prolaskom kroz svoje “slabosti” ona zapravo postaje sve jača i samostalnija. To je ključ izlaska iz loših, nezadovoljavajućih i toksičnih veza te puštanja muškaraca s početka priče. Iako joj se činilo da od takvog muškarca dobiva sigurnost, zaštitu, opuštenost zapravo je dobivala bijeg od sebe.

Trudeći se svim snagama da uspije održati taj odnos zapravo je izgubila svoj život. Tada je preteško bilo priznati da nije njezin poraz odustati od odnosa koji ju ne čini sretnom. Za vezu je potrebno dvoje, no bitno je zapamtiti da vam jedna osoba ne može ispuniti sve vaše potrebe, pogotovo ne ljubavni partner. To si morate sami dati kroz ljubav prema sebi. A neka prvi korak bude priznavanje da je u redu ponekad samo biti ono što jeste.

“Žene nisu nikada jače nego kada se ogrnu svojim slabostima.”

(Marie Du Deffand)

Napisala: Marta Kravarščan, neurolingvistička praktičarka, life savjetnica, business coach.

Za sva pitanja, dogovor savjetovanja/psihoterapije možete me slobodno kontaktirati na mob:091/935-6942 ili na mail:marta.putpromjene@gmail.com

Ukoliko smatrate da bi ovaj tekst mogao još nekome koristiti, slobodno ga podijelite :).

Facebook stranica: Put Promjene – centar osobnog i poslovnog uspjeha.

Web stranica: http://psihoterapijasavjetovanje.com

Izvor: atma